Kategorija
Opis
U centru Smedereva nalazi se jedna od najvećih crkava u Srbiji, podignuta sredinom 19. veka. Gradnja crkve započeta je 1852. godine, a završena je 1854. godine, pa je crkva osvećena na dan sv. Andrije 1855. godine. Osvećenje je izvršio mitropolit beogradski Petar Jovanović. Sagrađena je na Velikoj pijaci, pored Petrijevskog potoka, na prostoru pored kojeg se nalazila starija crkva posvećena sv. Georgia. Izgrađena je u vrlo kratkom roku, protiv turskog uplitanja, zbog čega je u narodu poznata kao "Crkva prkosa".
Glavni arhitekta bio je Andreja Damjanović iz Velesa, koji je bio poznat po gradnji objekata u duhu srpske pravoslavne tradicije.
Graditeljski kompleks crkve sv. Gruzija je kombinacija trikonhosa, razvijenog upisanog krsta i trobrodne bazilike sa pet kupola i visokim baroknim zvonikom iznad zapadnog dijela. Centralna kupola je dvanaestostrana, a ostale, koje su dijagonalno raspoređene oko nje, su osmostrane.
Na istočnoj strani nalaze se tri poligonalne apside, od kojih je središnja najveća. Unutrašnjost hrama podijeljena je na oltar, naos i pripratu. Naos hrama je u obliku izduženog pravougaonika, koji je u pravcu istok-zapad podijeljen na tri dijela sa dva reda po tri masivna kružna stupa. Gornju konstrukciju čine polukružni svodovi i lukovi oslonjeni na stupove i zidove. Centralna kupola ima bazu u obliku kocke koja počiva na pandatifima oslonjenim na stupove.
Oltarska pregrada je od bijelog mermera, napravljena je 1934. godine umjesto starog drvenog oltara koji je uništen u proteklim ratovima. Ikonostas je izradio beogradski kamenorezac Evgenije Lacović. Ikone na ikonostasu su raspoređene u tri zone, a naslikao ih je ruski slikar Andrej Bićenko 1934. godine.
Freske su rađene u all - secco tehnici i predstavljaju rad ruku istog majstora. Glavna karakteristika ovog monumentalnog slikarstva je monumentalnost kompozicija i figura, harmonija crteža, draperije i razgranatosti nijansi koje živopisno stvaraju posebnu boju u cjelini. U unutrašnjosti se nalazi ukupno 31 kompozicija, od toga 27 velikih i 4 male s puno detalja. U slučaju malih kompozicija, autor je išao u krajnost narativnosti jer je nastojao da određenu priču dočara što vjernije.
Kako je vrijeme prolazilo, crkva je doživljavala razna rušenja i obnavljanja. S obzirom na lokaciju i teren na kojem je izgrađen, logično je bilo očekivati da je glavni uzrok njegovog stradanja prirodni faktor, međutim, mora se reći da je hram najviše stradao od ljudskih ruku. Zbog toga se na objektu moralo često intervenisati, posebno nakon stradanja u Prvom svjetskom ratu. Kompletnu obnovu izvršila je Crkvena opština 1934-1936. godine. Tada je crkva dobila svoj današnji monumentalni izgled. Obnova je obuhvatila oziđivanje doner reda prozara, izradu ikonostasa, vladičanskog trona, propovjedaonice, kao i podizanje ravnog poda i popločavanje bijelim svadbenim mermerom.
U periodu od 1990-2005. izvršena je druga generalna obnova hrama. Fasade su ponovo malterisane, krov pokriven bakrenim limom, a slike očišćene i konzervirane. U ovakvom stanju hram je proslavio svoju 150. godišnjicu.
Na kraju bi se moglo reći da je crkva sv. Georgija u Smederevu predstavlja sintezu svega što je negovano u prethodnim vremenima srpske tradicije, čemu je Andereja Damjanović dodala neke moderne elemente i tako stvorila građevinu koja predstavlja ponos ne samo meštana već i vlasnika. Dimenzije crkve, skladno kombinovani detalji različitih stilova čine ovu svetinju jednom od najlepših građevina 19. veka u Srbiji.
Dodajte recenziju