Pećina Vjetrenica (spilja Vjetrenica) Verifikovano

Na zapadnom kraju Popovog polja, 300 m istočno od manastira Zavala, nalazi se Vjetrenica, najpoznatija pećina u Bosni i Hercegovini, zaštićeni spomenik prirode i turističko odredište u jugoistočnom dijelu Hercegovine.

Vjetrenica je Hidrološki aktivan protočni speleološki objekt s čak 4 vodena toka, te više desetaka manjih periodičnih tokova s podzemnim jezerima. Smještena je na području južno-dinarskog krša, s ulazom na samom rubu Popovog polja, 300m istočno od centra sela Zavale na 260m nadmorske visine, 12km zračne udaljenosti do Jadranskog mora.

Ukupno je otkriveno oko 6.700 m podzemnih kanala. Speleološke specifičnosti ove jedinstvene pećine su ljepota, prostrani hodnici i dvorane, brojne naslage siga, te bogat hidrografski svijet sa brojnim jezerima, nekoliko vodopada, više stalnih potoka i na desetine manjih periodičnih tokova koji teku raznim smjerovima. Posebno je privlačna pojava snažnog vjetra na ulazu kao i osjetno strujanje vazduha na nekoliko mjesta u unutrašnjosti, kao i davna urušavanja stropova divovskih razmjera. Vjetrenica je podjednako zanimljiva u ekološkom, geomorfološkom i ekonomskom smislu, a istovremeno ona je i jedan od najsnažnijih izvora identiteta širega područja Bosne i Hercegovine.

• Dužina kanala: 7.013,90 metara.
• Osnovni smjer pružanja špiljskih kanala: jug-jugoistok (u pravcu mora).
• Snaga vjetra u ljetnim danima: 15 metara u sekundi.
• Prosječna temperatura: oko 11°C.
• Uređena za turističke potrebe: prije 1940.
• Opsežno uređena i elektrificirana: 1964. godine u duljini 1050m sa stazom uređenom 1800m.
• Od 1952. godine zaštićeni spomenik prirode, od 1965. u kategoriji specijalnih geoloških rezervata
• 2004. godine kandidirana za preliminarnu listu svjetske baštine UNESCO-a.

Ovaj objekt se prvi put spominje polovicom 1. stoljeća nakon Krista u djelu "Povijest prirode" (Historia naturalis) koju 77. godine objavljuje Plinije Stariji, a poslije i drugi autori, npr Getaldić.

Sustavna znanstvena istraživanja počinju tek od kraja 19 stoljeća, Groller (1889), Vavrović (1893), Katzer (1903), i drugi.

Najsustavnija znanstvena istraživanja špilje provodi češki znanstvenik (biolog, geograf, speleolog, paleontolog) Karel Absolon u razdoblju od 1912. do 1914. godine, kada otkriva gotovo sve danas poznate špiljske kanale.

Topografske izmjere i prvi nacrt špilje izradio je srpski geograf Mihajlo Rdaovanović (1929), dok je hidrološki šplju istraživao geomorfolog Sime Milojević (1938).

Cjelovit nacrt uz uporabu teodolita izradila je 1958. godine tvrtka Energoinvest i Speleološka udruga Bosansko-hercegovački krš.

Zaštićeni je spomenik prirode od 1950. godine, a 1981. proglašena geomorfološkim rezervatom prirode. Pećina je poznata i kao jedno od najvećih staništa čuvenog vodozemca, tzv. “čovječije ribice”.