Crkva sv. Eufemije Verifikovano

Crkva sv. Eufemije je barokna građevina venecijanskog stila i najveći spomenik u gradu. Rekonstruirana u vremenu između 1725. i 1736.g. Dužina crkve s vanjske strane je 51,11 m a širina 30,26 m. Srednja lađa visoka je 17,71 m a druge dvije po 10,11m. Na mjestu gdje se danas nalazi ova impozantna crkva, do X. st., nalazila se crkvica Sv. Jurja, koji je ostao konpatron župe a čiji se kip nalazi na glavnom oltaru župne crkve.

Kad je 800.g. u grad dopremljen sarkofag s tijelom kršćanske mučenice Eufemije, stanovnici okolnih mjesta hodočastili su na grob sv. Eufemije. Crkva sv. Jurja postala je premalena te se početkom X.st. počela graditi nova crkva. Oko 950.g. nova trobrodna bazilika s tri polukružne izbočene apside bila je gotova. Na sredini je postavljen sarkofag s tijelom mučenice te je sv. Eufemija zajedno sa sv. Jurjem postala zaštitnicom grada. Za župu i za crkvu značajna je 1178. kad je, bulom pape Aleksandra III., crkva postala “Kaptolska”.

Ta je ranosrednjovjekovna crkva imala tri oltara, središnji, glavni oltar bio je prislonjen uza zid srednje lađe, a na oltaru je bio mali drveni kip sv. Jurja. S desne strane nalazio se oltar Presvetog Sakramenta, a s lijeve strane oltar Sv. Eufemije na kojem je bio mali drveni kip svetice, koji je, u XVI.st. zamijenjen novim pozlaćenim kamenim svetičinim kipom koji se i danas nalazi na oltaru. Tijekom idućih par stoljeća vršili su se stalni popravci crkve i crkvenog krova. 1720.g. odlučeno je da se započene sa izgradnjom nove crkve “dostojne Božjeg veličanstva i prikladne za pobožnost našeg naroda” kako stoji zapisano u Kaptolskom arhivu. Za projekt nove crkve angažiran je venecijanski arhitekt Giovanni Scalferotto, čiji rad nije u potpunosti zadovoljio narod pa je Giovanni Dozzi izvršio određene izmjene. Sama je gradnja započeta 1725.g. Tom su prilikom porušene crkvice sv. Jurja, sv. Uršule, sv. Mihovila i sv. Roka. Gradnja je brzo napredovala. Već 1728. bila su pokrivena sva tri kora iza glavnih oltara, te je i sarkofag sv. Eufemije prenesen na mjesto gdje se i danas nalazi.

Tri glavna oltara, prema nacrtu Gerolama Laureata iz Venecije, podignuta su 1741. kada je porečki biskup Mazzoleni blagoslovio tri velika kipa na glavnom oltaru: sv. Jurja, sv. Roka i sv. Marka. Porečki je biskup Gaspare De Nigris, o čemu postoji zapis na ploči u koru iza glavnog oltara, 1747. crkvu proglasio “insignis” (znamenitom, odličnom). Crkva je konsakrirana 1756. Godine 1754., uoči blagdana sv. Eufemije zasvirale su orgulje, vrijedan kulturno povijesni spomenik sačuvan do danas. Graditelj orgulja je bio Antonio Barbini, a kasnije su u par navrata vršene veće restauracije – posljednja 1958.g. Rovinjski arhitekt Simone batistella je 1780.godine izradio nacrt prema kojem je dio južne fasade obložen kamenom. Oblaganju pročelja prišlo se tek 1861. prema projektu inženjera Depozza. Uz južna vrata nalazi se reljefna kamena ploča s gotičkim prikazom sv. Eufemije te uzidani starokršćanski i predromanički fragmenti.

Unutrašnjost crkve je prekrasna. Glavni oltar i druga dva oltara djelo su Gerolama Laureata, dok su prekrasne kipove sv. Jurja, sv. Roka i sv. Marka, iz kararskog mramora izradili braća Alvise i Ambrogio Tagliapietra. Oltar Presv. Sakramenta je bogat mramorom, osobito su lijepi stupići na oltaru kao i kipovi anđela među stupovima, te srbrni antependij iz 1777.g. izrađen u venecijanskim radionicama. Pričesna klupa je također iz kararskog mramora i svojom ljepotom doprinosi harmoniji prostora. Iza oltara sv. Eufemije, na kojem je svetičin kameni kip iz XV.st., nalazi se sarkofag iz prokoneškog mramora s relikvijama svetice. Iza glavnog oltara stajale su na zidu tri velike slike u pozlaćenim okvirima, sada skinute zbog restauracije.

Najveća, s prikazom Posljednje večere djelo je Giovannija Contarinija, iz 1574. dok druge dvije, znatno više oštećene i nepoznatih autora, prikazuju Isusa u Getsemaniju te apostole kako spavaju. Tu je visjela još jedna manja slika Majke Božje s djetetom, vrijedna bizantinska ikona dobro očuvana, sada pohranjena u sakristiji. Pored prekrasne krstionice i mramornih “škropionica” na dnu crkve, nekad s kipovima sv. Jurja i sv. Eufemije, unutrašnjost crkve uljepšavaju mnogobrojni oltari. Oltarna pala sv. Sebastijana je iz 1635.g. Crkva je bogata srebrninom, mada je velik dio oduzela francuska vlada dekretom donesenim 1806.g.